NEUSKLAĐENOST POLITIČKIH INTERESA - NAJSNAŽNIJA BARIJERA U REFORMI JAVNOG SEKTORA

Sažetak

Autori elaboriraju marginaliziranost domaće naučne misli u njenom menadžment izrazu, i zaključuju da bosanskohercegovačka naučna misao nije usaglašena sa interesima pluralne političke javnosti i nesavršenog političkog tržišta u nastajanju, što u značajnoj mjeri negativno utiče na potrebu za redefiniranjem koncepta javnog sektora na svim nivoima.

Svijest o potrebi reformisanja javnog sektora već odavno je prisutna u razvijenom dijelu svijeta, dok je javni sektor u Bosni i Hercegovini još uvijek zatvoren, neusklađen i predstavlja poprilično zastarjeli dio neprofitnog sektora, koji u najprofitabilnijem smislu služi onima koji ne žele njegovo osavremenjavanje. Međutim, bez obzira na takvo stanje, primjetno je da je jedan od glavnih izazova menadžmenta u javnom sektoru, potreba što kvalitetnijeg pružanja usluga korisnicima, i to u pozitivnom, efikasnom i očekivanom odgovoru. Takođe, jednim od osnovnih problema u funkcionisanju javnog sektora, smatra se centralizovani način pružanja javnih usluga i dobara, kojim se pokušava da cjelokupno stanovništvo na podjednak način bude snabdjeveno javnim dobrima, odnosno uslugama. To znači da cjelokupno snabdijevanje javnim uslugama određuje sam centar, odnosno vrh javne vlasti bez prethodno provedenih istraživanja o potrebama i preferenciji pojedinih društvenih grupa, što uzrokuje nemogućnost izbora, a samim time i nezadovoljstvo korisnika javnih usluga. Jedan od glavnih problema država koje prolaze put tranzicije, gdje spada i Bosna i Hercegovina, jeste da se ideja modernog menadžmenta i sam pojam “menadžera” u javnom sektoru, naročito u našem političkom okruženju adekvatno ne vrednuje, što za posljedicu ima zastarjelo ili neadekvatno upravljanje javnim dobrima, nezadovoljstvo korisnika javnih usluga i loš imidž društvene zajednice u cjelini.

Ovakvim prilikama kao posljedicu moramo dodati i veoma rasprostranjenu korupciju u javnom i privatnom sektoru u Bosni i Hercegovini, koja je već odavno prepoznata kao jedna od najvećih kočnica napretka zemlje, i koja prijeti ukoliko se ne suzbije ili barem ne smanji na najmanju moguću mjeru, da uništi svaku zdravu inicijativu i investicije za njen progres. Posljedice ovakvog stanja u državi su raslojavanje društva, održavanje koncepta kriminalnog bogaćenja ljudi, neuspješni procesi privatizacije itd. Iz ovih razloga bosanskohercegovačka javnost sve više dolazi do uvriježenog vjerovanja da znanje, vještine i sposobnosti nisu potrebni da bi se postigao uspjeh, zaradilo bogatstvo ili zaslužio profesionalni status u struci. Sve nabrojane i mnoge druge okolnosti, uticale su na ukupnu praksu upravljanja i (ne) efikasnosti poslovanja, naročito u javnom sektoru. Da bi se uslijed ovakvih okolnosti uspostavilo kvalitetnije upravljanje u javnom sektoru, po sistemu outsourcinga, pred sverastućom konkurencijom, neminovno je da se poslovi i aktivnosti javnog sektora moraju povjeravati partnerskim institucijama koje nisu organizacioni dio javnog sektora, ali su veoma dobro pripremljene da pruže kvalitetne i adekvatne usluge njihovim korisnicima.