MODERNIZACIJA UPRAVNOG SPORA U BOSNI I HERCEGOVINI
Ključne riječi:
upravni spor, upravni akt, upravni postupakSažetak
Upravno-sudsko procesno pravo nastalo je u XX stoljeću, i razvijalo se u zavisnosti od oblika i stepena razvijenosti sudske kontrole rada organa uprave u pojedinim državama. Danas se pravna kontrola njihovog rada vrši preko kontrole upravnih akata, bilo kao unutrašnje (upravne) kontrole, redovne i vanredne (kontrola zakonitosti i cjelishodnosti), bilo putem spoljne odnosno sudske kontrole zakonitosti upravnih akata. Kontrola, također, može biti po službenoj dužnosti vršioca kontrole i po zahtjevu ovlaštenog subjekta da mu se pruži pravna zaštita. Pravo upravno-sudska kontrola pravnih akata uprave najrazvijenija je u onim državama koje su za vršenje izvanjske kontrole rada organa uprave obrazovale posebne upravne sudove (Francuska, Austrija, Njemačka i druge zapadne države). Po uzoru na njih, posebni upravni sudovi u bivšoj Jugoslaviji nastali su 1952. godine. Do tada se sudska kontrola rada organa javne uprave provodila u vrlo ograničenom obimu. Upravni spor je u određenom smislu produžetak upravnog postupka. Kada nadležni organ okonča upravni postupak, a to je onda kada donese konačan upravni akt, protiv kojeg nezadovoljna stranka nema mogućnosti da upotrijebi redovno pravno sredstvo (žalbu), onda nastaje spor između nje i nadležnog organa. Prema tome, upravni spor je spor o zakonitosti upravnog akta nastao između stranaka i nadležnih organa nakon okončanja upravnog postupka.