PROBLEMI I KONTROVERZE JAVNOG ODLUČIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Sažetak

Pluralizacija bosanskohercegovačkog društva izvedena je 1990. godine, kada su formirane političke stranke i održani prvi višestranački parlamentarni izbori. Dugogodišnja vladavina bez koalicionog političkog programa i sporazuma pobjedničkih etničkih stranaka je učvrstila etnički pluralizam u Bosni i Hercegovini. Umjesto demokratskog odlučivanja i nadmetanja većine i opozicije, predstavnička tijela u Bosni i Hercegovini postala su arena međusobnog nadmetanja stranaka koje čine većinu. Izostanak konsenzusa između vladajućih etničkih stranaka, na državnom nivou nadomiještao je Visoki predstavnik međunarodne zajednice (OHR) koji je, na osnovu Bonskih ovlaštenja, proglašavao određene zakone. Time su bile spriječene blokade u radu državnog Parlamenta. U uvjetima nepostojanja konsenzusa vladajućih etničkih stranaka, nije moguće ni razvijati ni jačati moć parlamenata. Umjesto parlamentarne demokratije na djelu je partitokratija. Slična situacija je i na nivou entiteta, te na kantonalnom nivou u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Sve se to, uz heterogene i komplicirane procedure i procese odlučivanja, u konačnici, odražava na donošenje zakona i odluka od značaja za društvo i državu. Komplicirani oblici odlučivanja, te postojanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa su neke od kočnica razvoja države i društva. Sve to su neki od ključnih problema, ali i kontroverzi koje prate procese odlučivanja u predstavničkim tijelima u državi. Kao pozitivan primjer može poslužiti jedino odlučivanje na nivou jedinica lokalne samouprave (općina i gradova). Osnova za jačanje demokratskih odlučivačkih kapaciteta predstavničkih tijela u Bosni i Hercegovini sadržana je u primjeni demokratskog principa na kome se uspostavlja i funkcionira parlamentarna demokratija. Radi se o uspostavljanju parlamentarne većine zasnovane na koalicionom sporazmu i političkom programu te koalicije.