PRIMJENA KLAUZULE “REBUS SIC STANTIBUS“ U UPRAVNOM PRAVU

Sažetak

Poznato je da se ponekad naučne grane i oblasti u sklopu njih, međusobno prožimaju. Takav slučaj je i sa pravnom naukom u kojoj između pojedinih njenih grana postoji određena veza. Nju susrećemo kako u javnom, tako i u civilnom pravu. Po prirodi svog nastanka, najjača veza je ona koja postoji između građanskog i upravnog prava, s obzirom da je upravno pravo nastalo iz građanskog prava i razvilo se kao samostalna pravna grana. Ovdje se razmatra tzv. „suprotni upravni akt“. O njemu se raspravljalo u pravnoj teoriji kao o pitanju koje se vezuje za razumijevanje instituta pravosnažnosti upravnih pojedinačnih akata. U praksi, njegova suština se shvata u kontekstu ostvarivanja načela pravne sigurnosti stranke i zakonitosti upravnog postupanja. Temeljna hipoteza mogla bi glasiti: promjenjene činjenične i pravne okolnosti mogu dovesti do donošenja, tzv. suprotnog upravnog akta kojim prestaje važiti raniji upravni akt koji je postao pravosnažan. Ova postavka se argumentira kontradikcijama koje, zbog promjenjenih okolnosti, dovode do konfrontacija između sadržaja pravnih normi koje su bile na snazi prilikom donošenja ranijeg - pravosnažnog upravnog akt, kao i konfrontacija između pravnih normi i činjenica čije promjene su uticale na donošenje novog, tzv. „ suprotnog upravnog akta“.