Izvorni naučni rad
Primljen: 04.06.2016. UDK: 304.4
TENDENCIJE SAVREMENIH KULTURNIH POLITIKA
THE TENDENCIES OF CONTEMPORARY CULTURE POLICIES
Nezir Krčalo
nezir.krcalo@fu.unsa.ba
Fatima Klepić
fatima.klepic@fu.unsa.ba
SAŽETAK
Oblikovanje kulturnih politika u evropskoj je političkoj praksi novijeg datuma. Uz državu su vezane ne samo proračunski već i kulturno-povijesno. Instrumenti kulturnih politika u Evropi izuzetno su različiti i stalno ih umnožavaju, ali njihovi rezultati sporo se pojavljuju a brzo odjavljuju. Politički materijal kulture vrlo je opsežan i ništa s tim materijalom ne može učiniti bez vlastitog “umijeća koje po mjerilu mogućeg zna što hoće i hoće ono što može” (E. Bloch). Ono što te savremene modele kulturnih politika razlikuje su pitanja: ko je “donosilac odluka” i nosilac strategije kulturne politike: organi državne uprave, paradržavna tijela (savjeti), privatni sektor, nevladin sektor i finansijski centri moći.
Ključne riječi: kulturna politika, strateško planiranje, vizija, ciljevi, instrumenti.
SUMMARY
Adapting culture policies has become a recent activity in the European political practice. They are interconnected to the state in more than one way, that is a budgetwise but also culturally and historically wise. Their instruments, those of culture policies in Europe, are extremely variable and constantly multiplies but still their results are reachable and implemented quite slowly though they are cancelled and extinguished quickly. Political culture material is enormous and nothing can be done with it unless there is a proper personal “skill that is in proportion to the doers capacity and knowing what one can really achieve” (E.Bloch). What distinguishes those contemporary models of culture policies are the questions asked: who is “decision maker” and the main policy definer: state organs, parastate organs (council bodies), private sector, non-governmental sector and financial power centers.
Key words: culture policy, strategic planning, vision, goals, instrument and tools.
